Trčanje je u „modi“. Slobodno možemo reći da smo svjedoci kako je zainteresiranost za trčanjem svakim danom sve veća te kako svako malo veće mjesto ima svoju amatersku i/ili poluamtersku utrku, polumaraton ili maraton koji bilježe sve bolji odaziv.
Potreba da se ljudi pokrenu i podignu iz sjedilačkog načina života potaknula je mnoge bivše sportaše i amatere da se bave trčanjem ili nekim oblikom intenzivnijeg funkcionalnog treninga poput npr. cross fita. Osim mnogih dobrih posljedica takvih aktivnosti, jedna od mogućih negativnih pojava je sindrom prenaprezanja – trkačka potkoljenica ili medijalni tibijalni stres sindrom – MTSS.
MTSS označava bol i patološki proces u donjoj trećini goljenice, sa njene unutarnje strane. Bol se javlja tijekom i/ili nakon fizičke aktivnosti koja uključuje trčanje i/ili skokove, a može se javiti i nakon nje ili u tijeku hodanja. Bolnost na dodir, kao i moguća lagana oteklina nalazi se na samom unutarnjem rubu kosti i to u mekim tkivima odmah do tog ruba.
Od ovog sindroma oboljevaju uglavnom sportaši tijekom svojih bazičnih fizičkih priprema, gdje je intenziviran trenažni proces sa mnogo trčanja i skokova uz nedovoljno odmora i istezanja, ali i amateri koji su pretjerali sa treninzima.
Dijagnostika se postavlja fizikalnim pregledom specijaliste koja se uglavnom potvrđuje dodatnim ultrazvučnim pregledom. Vrlo je važno diferencijalno dijagnostički izdvojiti mogućnost pojave drugih oboljenja, poput stres frakture i još važnijeg sindroma prednjeg kompartmenta. Odmah po postavljanju točne dijagnoze potrebno je započeti sa liječenjem koje se sastoji od smanjenja ili obustave fizičke aktivnosti, te korištenja protuupalnih lijekova i gelova.
Hladni oblozi također mogu pomoći u akutnoj fazi liječenja, a potom slijede fizioterapijske metode poput elektroterapije, terapijskog ultrazvuka, magnetoterapije i laserterapije. Kod kroničnih oblika dobre rezultate postiže terapija udranim valom sa frikcijskom masažom. Po popuštanju boli, započinje se sa vježbama istezanja te vježbama na balansnim platformama koje će dodatno rasteretiti upaljeno hvatište mišića i ubrzati oporavak. Važno je napomenuti da se svaki slučaj tretira individualno ovisno o trenutnom stanju i fizičkoj spremnosti oboljelog. Dodatna otežavajuća okolnost su „ravna“ stopala koja se moraju rasteretiti sa adekvatnim ortopedskim ulošcima i kvalitetnom sportskom obućom. Osim navedenog, ne smije se zanemariti podloga na kojoj se trenira kao ni pravilan odabir trenutka kada će se osoba vratiti u trenažni proces. Potrebno je postepeno krenuti sa treninzima i pripaziti na pravilno izvođenje vježbi.
Postavljanje točne dijagnoze i što raniji početak liječenja znatno će ubrzati oporavak jer svako dodatno „čekanje da samo prođe“ može dovesti do ozbiljnih kroničnih stanja koja se onda liječe i više mjeseci do godine dana.